Ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu – za djecu, trudnice i stara lica

Trenutna situacija

Žena u procesu planiranja porodice, u toku trudnoće, porođaja i materinstva poslije porođaja, se smatra osiguranim licem shodno Zakonu o obaveznom zdravstvenom osiguranju, samo ukoliko nije osiguranik po nekom drugom osnovu, na primjer kao radnik u radnom odnosu.

Stoga, trudnice koje jesu u radnom odnosu a nisu im uplaćeni doprinosi se, po sadašnjem tumačenju Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske ne smatraju osiguranim licima, nemaju zdravstvenu zaštitu, te same moraju snositi sve troškove oko trudnoće i porođaja.

Dakle, one bi imale više prava da daju otkaz i da se prijave samo po osnovu člana 20. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju kao ostali osiguranici, što je apsurdno.

Smatram da je ovo tumačenje pogrešno i nije u skladu sa Ustavom Republike Srpske, po kojem djeca, trudnice i stara lica imaju pravo na zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda, bez ograničenja, a druga lica imaju to pravo pod uslovom utvrđenim zakonom.

Ustavne odredbe

Članom 37. stav 3. Ustava Republike Srpske je propisano : „Djeca, trudnice i stara lica imaju pravo na zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda, a druga lica pod uslovima utvrđenim zakonom.“

Dakle, po Ustavu pravo na zdravstvenu zaštitu djece, trudnica i starih lica je zagarantovano bez bilo kakvih ograničenja. Formulacija „pod uslovima utvrđenim
zakonom“ se odnosi samo na ostala lica, izuzimajući djecu, trudnice i stara lica.

Stoga, ograničenje iz stava 1. člana 20. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju nije u saglasnosti sa članom 37. stav 3. Ustava jer ipak predviđa određena ograničenja pod kojim ove kategorije imaju pravo na zdravstveno osiguranje, pa samim tim i na zdravstvenu zaštitu. Smatram da po Ustavu ne smije biti nikakvih ograničenja da se ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu djeci, trudnicama i starim licima omogući iz javnih prihoda.

Problem u praksi

Navedena ograničenja mogu dovesti do potpune nemogućnosti ovih zaštićenih kategorija na zdravstvenu zaštitu. Na primjer, trudnica u radnom odnosu, ako joj poslodavac nije uplatio obavezne doprinose (što je nažalost čest slučaj) se ne smatra osiguranim licem.

Ovo je iz razloga jer ona jeste osiguranik iz radnog odnosa ali ni po tom osnovu se ne smatra osiguranim licem ako joj nisu redovno uplaćeni doprinosi.

Dakle, na konkretnom primjeru se vidi ograničavajući karakter sporne odredbe i tumačenja Fonda zdravstvenog osiguranja, a ne bi smjelo biti nikakvih ograničenja da ove kategorije imaju pravo na zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu.

Pravna zaštita
Postupak zaštite sloboda i prava pojedinca zajamčenih Ustavom

U konkretnoj situaciji, ustavom zaštićene kategorije imaju na raspolaganju nekoliko pravnih sredstava, ali smatram da je najefikasnije sredstvo zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom.

Fizičko lice čija su prava ili osnovne slobode zajamčene Ustavom Republike Srpske povrijeđena konačnim pojedinačinim aktom organa, ima pravo da zahtijeva zaštitu tih prava i sloboda kod suda, ako nije osigurana druga pravna zaštita.

Dalje, prema odredbi iz člana 55. Zakona o upravnim sporovima, zaštita sloboda i prava pojedinaca osigurava se i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeđena radnjom
službenog lica u republičkom organu uprave i republičkoj upravnoj organizaciji, organima jedinice lokalne samouprave, odnosno odgovornog lica u preduzeću, ustanovi ili drugom pravnom licu, koja vrše javna ovlašćenja, a kojom se protivno Ustavu, neposredno sprečava ili ograničava određenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava. Ta zakonska odredba se, između ostalog, odnosi i na zaštitu ugroženih kategorija iz člana 37. stava 3 Ustava Republike Srpske, kao i na zaštitu prava na pravično suđenje, prava na imovinu i na radnje službenih lica u Fondu zdravstvenog osiguranja i u javnim bolnicama.

Mišljenja sam da ugrožene kategorije, trudnice, djeca i stara lica iz člana 37. Ustava kojima Fond ne priznaje pravo na zdravstveno osiguranje a samim tim i na zdravstvenu zaštitu, mogu da podnesu zahtjev nadležnom okružnom sudu zbog povrede ustavom zagarantovanog prava na zdravstvenu zaštitu usljed radnje službenog lica u organu uprave nadležnom za poslove zdravstvenog osiguranja kojom se sprečava ostvarenje njihovih, na Ustavu zajamčenih, prava na zdravstvenu zaštitu.

Konačno, advokat može u ime pojedinca iz gore navedene kategorije da podnese ovaj zahtjev nadležnom Okružnom sudu.