Pravo na godišnji odmor

Godišnji odmor označava period u kalendarskoj godini u kojem radnik privremeno prestaje sa izvršavanjem svojih obaveza iz Ugovora o radu, a najčešće u svrhu odmora i rekreacije. Godišnji odmor se razlikuje i od dnevnog odmora (pauze), nedjeljnog odmora kao i od neradnih dana i praznika.

Pravo na godišnji odmor i trajanje godišnjeg odmora

Radnik ima pravo na godišnji odmor u skladu sa Zakonom o radu. U svakoj kalendarskoj godini radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenim opštim aktom i ugovorom o radu, najmanje četiri radne sedmice, odnosno najmanje 20 radnih dana. Bitno je napomenuti da se pod neprekidnim radom smatra i vrijeme privremene spriječenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju i odsustva sa rada uz naknadu plate. To znači da radniku pripada pravo na godišnji odmor iako je tokom kalendarske godine bio odsutan sa posla zbog privremene spriječenosti za rad.

Prekršajna kazna za poslodavca

Radnik ne može da se odrekne prava na godišnji odmor, niti mu se to pravo može uskratiti. Svaki pokušaj poslodavca da radniku uskrati godišnji odmor ili da mu na bilo
koji način ne omogući korišćenje godišnjeg odmora se smatra prekršajem. Zakonom o radu je predviđena prekršajna kazna i to novčana kazna u iznosu od 2.000 KM do 12.000 KM za poslodavca koji radniku ne omogući da koristi godišnji odmor iz člana 79. Zakona o radu.

Uvećanje godišnjeg odmora

Godišnji odmor se uvećava po osnovu radnog staža i po drugim osnovima u skladu sa kolektivnim ugovorom. Radnik koji radi na poslovima sa posebnim uslovima rada iz člana 59. stav 1. Zakona o radu ima pravo na godišnji odmor najmanje u trajanju od 30 radnih dana, koji se takođe uvećava. Uvećanje godišnjeg odmora nije precizno određeno Zakonom o radu pa se ono utvrđuje kolektivnim ugovorima, i to Posebnim kolektivnim ugovorima za pojedine oblasti.

Navešćemo primjer iz Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u organima uprave Republike Srpske gdje stoji „Godišnji odmor uvećava se po osnovu dužine radnog staža, na način da se za svake četiri navršene godine radnog staža trajanje godišnjeg odmora uvećava za po jedan radni dan i licu sa invaliditetom i roditelju, usvojiocu, staraocu ili hranitelju djeteta ometenog u psihofizičkom razvoju starosti do sedam godina života – za dva radna dana.“ Kod poslodavaca koji ne potpadaju niti pod jedan Posebni kolektivni ugovor, uvećanje je moguće samo u skladu sa opštim aktima poslodavca, kao na primjer Pravilnikom o radu.

Radnik koji prvi put zasniva radni odnos

Radnik koji prvi put zasniva radni odnos ili ima prekid radnog odnosa duže od 30 radnih dana stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora poslije šest mjeseci neprekidnog rada kod poslodavca. Ovaj radnik ima pravo na jedan dan odmora za svakih mjesec dana rada, dok ne navrši šest mjeseci rada kod poslodavca.

Nakon navršenih šest mjeseci rada kod poslodavca, stiče pravo na godišnji odmor kao i ostali radnici. Radnik ima pravo na jedan dan odmora za svakih mjesec dana rada u
kalendarskoj godini ako u kalendarskoj godini u kojoj prvi put zasniva radni odnos nema šest mjeseci neprekidnog rada i ako u kalendarskoj godini nije stekao pravo na
godišnji odmor zbog prekida rada u smislu člana 79. stav 2. Zakona o radu.

Pravilno utvrđivanje trajanja godišnjeg odmora

Pri utvrđivanju dužine godišnjeg odmora radna sedmica računa se kao pet radnih dana. To znači da se dani vikenda ne uračunavaju u trajanje godišnjeg odmora. Dakle, 20 dana godišnjeg odmora u suštine daje radniku pravo na skoro čitav mjesec odmora, kalendarski gledano.

Praznici koji su neradni dani u skladu sa zakonom, odsustvo sa rada uz naknadu plate i privremena spriječenost za rad u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju, ne uračunavaju se u dane godišnjeg odmora. Ako je radnik za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora privremeno spriječen za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, ima pravo da po isteku te spriječenosti za rad nastavi sa korišćenjem godišnjeg odmora.

U godišnji odmor se ne uračunavaju periodi korišćenja odsustvovanja s rada po drugim osnovima, pa se za to vrijeme korišćenje godišnjeg odmora prekida. U slučaju
prekida korišćenja godišnjeg odmora, radnik, u sporazumu sa poslodavcem, koristi preostali dio godišnjeg odmora. Dakle, u slučaju otvaranja bolovanja za vrijeme trajanja
godišnjeg odmora, godišnji odmor se prekida, to jeste period bolovanja se ne uračunava u trajanje godišnjeg odmora.

Kako se utvrđuje termin godišnjeg odmora

Raspored korišćenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz obavezu da radnike blagovremeno, a najkasnije do 30. juna, pisanim putem obavijesti o rasporedu. Međutim, radnik može i sam tražiti korišćenje godišnjeg odmora u smislu člana 84. stav 1. Zakona o radu. Zbog ovoga se u suštini javljaju najveći problemi u realnom sektoru, jer poslodavci nisu ažurni u poštovanju citirane zakonske odredbe, pa tako ne donesu raspored korišćenja godišnjeg odmora, niti isti do 30. juna dostave radniku.

Zbog toga su radnici prinuđeni da sami traže korišćenje godišnjeg odmora, koje poslodavac ne odobrava, te dolazi do sukoba i sporova. Smatramo da bi trebalo pojačati inspekcijske
kontrole nad poslodavcima, te na vrijeme utvrditi da li je poslodavac donio raspored o korišćenju godišnjeg odmora do 30. juna tekuće godine.

Kako se koristi godišnji odmor

Radnik, u pravilu, koristi godišnji odmor bez prekida, ali na zahtjev radnika, a uz saglasnost poslodavca, godišnji odmor može se koristiti u dva ili više dijelova.

Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi najmanje u trajanju od dvije radne sedmice u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna
naredne kalendarske godine.

Dakle, generalno pravilo je da se godišnji odmor koristi u cjelosti. Međutim, radniku je ostavljena mogućnost da u dogovoru sa poslodavcem godišnji odmor iskoristi u dijelovima. Da bi se ovo desilo neophodna je saglasnost poslodavca. To znači da radnik ne može sam ishodovati da iskoristi godišnji odmor u više dijelova, baš kada njemu odgovara, bez saglasnosti poslodavca.

Šta se dešava ako radnik ne počne da koristi godišnji odmor u kalendarskoj godini?

U praksi najveći problem se javlja u tumačenju odredbe iz člana 84. stav 3. Zakona o radu. Ovom odredbom je propisano da „Radnik koji nije u cijelosti iskoristio godišnji odmor u tekućoj kalendarskoj godini zbog odsutnosti sa rada sa naknadom ima pravo da preostali dio godišnjeg odmora iskoristi najkasnije do 30. juna naredne godine.“

Pojedini poslodavci tumače ovu odredbu tako da smatraju da je radnik izgubio pravo na godišnji odmor ako nije u kalendarskoj godini otpočeo korišćenje godišnjeg
odmora. Smatram da je ovakvo tumačenje pogrešno i da se njime vrijeđa pravo radnika na godišnji odmor. Prije svega, ova sankcija nije nigdje izričito propisana. Sa druge
strane moguće je da radnik uslijed propusta poslodavca nije otpočeo koristiti godišnji odmor u kalendarskoj godini, pa bi bilo isuviše restriktivno kazniti radnika zbog
propusta poslodavca da mu omogući korišćenje godišnjeg odmora. Konačno, pravo na godišnji odmor treba svakako da ima prvenstvo u odnosu na tumačenja pojedinih poslodavaca.

Godišnji odmor za učitelje, nastavnike i profesore

Zakon o radu izričito predviđa da pojedine grupe radnika koriste godišnji odmor u tačno naznačeno vrijeme. Tako radnici koji rade na poslovima nastave u obrazovnim ustanovama koriste godišnji odmor za vrijeme školskih raspusta. To znači da radnici iz oblasti prosvjete i kulture nemaju pravo izbora kada da koriste godišnji odmor, već to moraju činiti u vrijeme zimskih i ljetnjih raspusta, kada se nastava ne organizuje.      

Naknada plate za vrijeme godišnjeg odmora i regres

Radnik za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plate u visini pune plate, kao da je za to vrijeme bio na radu. To znači da će radnik dobiti naknadu plate u visini svoje pune prosječne plate za vrijeme trajanja godišnjeg odmora, baš kao da je i radio. Međutim, radnik osim prava na naknadu plate ima i pravo na regres.

Regres je dodatna novčana isplata koju poslodavac plaća radniku povodom i radi korišćenja godišnjeg odmora, uz već isplaćenu naknadu plate za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora. Članom 87. stav 2. Zakona o radu je propisano da „Radnik ostvaruje pravo na regres za korišćenje godišnjeg odmora, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.“

Ova odredba izaziva mnogo problema u praksi. Naime, postoje poslodavci koji nisu donijeli opšte akte kojima su precizirali iznos regresa. Takođe, postoje mnogi
poslodavci na koje se ne odnosi niti jedan važeći kolektivni ugovor, kojima je preciziran iznos regresa. Zbog toga, pojedini radnici dolaze u situaciju da zbog izostanka opšteg
kolektivnog ugovora, iako imaju zakonsko pravo na regres, ne mogu precizno dokazati koliko zaista novčano iznosi regres. Ovaj problem bi se svakako mogao otkloniti donošenjem opšteg kolektivnog ugovora.

Prelazak kod drugog poslodavca

Radnik kojem prestane radni odnos radi prelaska na rad kod drugog poslodavca za tu kalendarsku godinu koristi godišnji odmor kod poslodavca kod kojeg je stekao
pravo i to prije prestanka radnog odnosa. Dakle, prethodni poslodavac je dužan odlazećem radniku omogućiti korišćenje do tada zasluženog godišnjeg odmora. Ako radnik krivicom poslodavca, u cijelosti ili djelimično ne iskoristi godišnji odmor, ima pravo na naknadu štete u visini prosječne plate radnika ostvarene u prethodna tri mjeseca, srazmjerno dužini neiskorišćenog godišnjeg odmora.

Radniku kojem prestaje radni odnos zbog ispunjavanja uslova za odlazak u starosnu penziju i radniku kojem prestaje radni odnos na određeno vrijeme poslodavac je dužan da obezbijedi korišćenje godišnjeg odmora prije prestanka radnog odnosa, odnosno sticanja uslova za starosnu penziju.

Zaštita prava na godišnji odmor

Radnik može ostvariti zaštitu prava na korišćenje godišnjeg odmora, naknadu plate za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora i prava na regres kod samog poslodavca,
izjavljujući prigovor poslodavcu ili zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Radnik se može obratiti nadležnoj inspekciji rada kada smatra da su mu ugrožena prava iz radnog
odnosa koja se odnose na godišnji odmor. Konačno, radnik može tužbom u radnom sporu ostvariti svoja prava te obavezati poslodavca da mu isplati naknade plata, regres i
druga potraživanja koja ima povodom godišnjeg odmora ili obavezati poslodavca da mu omogući korišćenje godišnjeg odmora.